Gledam tvoja oka dva, i pitam se ja, da li te je sreća ili sudbina meni dovela...

Željo
jedina, dobro znaj, čuvam te, ne dam nikom da te dira, na dlanu si moja
tajna urezana...čuvam te, gdje god krenem, imam te, na dlanu si ti moja
linija života...bez tebe sve me boli, sve mi smeta, zima mi je usred
ljeta...trebaš mi, neću sam...onih dana, onih noći kad je tuga do neba,
trebaš mi, kao vazduh, trebaš mi...trebam ono što si ti....

Nema
te stvari zbog koje bih ti rekao «ne», nema te želje koje ne bih
odrekao se, kroz vatru ako treba, al' nagradi me, ma samo voli
me....zanesen tobom, ja ne vidim druge, jer bez tebe bi život bio more
tuge...

Iz dana u dan ti mi kradeš san, igraš mi pred očima, ne
daš mira noćima...i u dobru i u zlu, imam želju jedinu, i na javi i u
snu, da si pored mene tu....šta bih ja da nema tebe, tvoje ruke da me
grije...

Vratila si me u život, sad mi ljubav teče kroz vene,
tuga je za neke druge, ti si kao lijek za mene...najdraža si i najveća
premija mog života...u životu mome, drugi ne postoje, želim samo tebe,
ti si sunce moje...moja bubica...i vezanih bih očiju put do tebe
pronašla, među hiljadu te poznajem, i za tebe život bi dao...dobro i loše
s tobom da dijelim, to je jedino što u životu želim...slab sam na tebe
ja...

Nekada plašim se šta u meni vidiš ti, a onda me umire oči
pune ljubavi... ti si najbolje, moj dobri anđele, od svega što su mi
donijele sve ove sive godine.... uvijek kada pogledam zamišljen u
daljinu, znaju svi da osjećam tvoju nježnost i toplinu...uvijek kada
utonem zamišljen u tišinu, znaju svi da osjećam tvoju ljubav i
blizinu...ti u snovima...ti u očima...to je sve što imam ja..

Voljeti
te il' preboljeti, obje stvari su koje će boljeti...sanjati sa tobom
godine, samo znači pobjeći od...samo znači otići, odreći se
sudbine...moram upaliti svijeću od ljubavi, koja će gorjeti za tebe
kada nisam tu...moram ugasiti strast, sebe spasiti, ali kako disati kad
nisi tu....

Ali jedno molim te...ne zaboravi me nikada, srećo
moja mila... nikada... jer ja te zelim više od mog zivot, jer ja voljeću te i sa srcem
ostarjelog melanholika... ne daj da vjetrovi ludi izbrišu naša ljubav...i među ljudima tuđim pokušaj da prepoznaš moj glas... prkosi
svemu, mala...svemu što donosi zlo, ne daj da niko donese nemir srcu
tvom...prkosi munji, gromu i oluji kada žele da mi izbrišu ime, i kada
cijela vječnost prohuji,voli me...ne zaboravi me... :'(((

Možda negdje naša sreća spava...negdje kiša sreće pada, negdje izvan ovog grada...možda...

Patīk 8