Najgore je kada u životu svoju dobrotu i iskrenost poklanjaš svima ....A svi ti te smatraju bezvrijednom i naivnom osobom .Pitam se da li im je duševna hrana povredjivanje i nanošenje boli ljudima oko sebe....Ponekad bezobrazluk je jedini lijek za pojedince ......Pa kad gubiš te osobe iz života ..Samo ih u stvari provjeravaš ...Da li su trebali biti u našim životima!!!...Da li će nas potražiti kad......a odemo???... Nesavrsena sam i stalno pravim cudne izbore i donosim lose odluke.Slusam srce,...slusam srce pa udarim negdje.Pa se razbijem.Onda se sakupljam i sastavljam mjesecima,godinama i kad pomislim da je proslo,ponovo nadogradjujem vec zapocetu nit.Zaljubim se,ocarana se zacaram.Letim gdje god mogu,nastanim se u tvom srcu,a ti me izbacis napolje.Popnem se i sakrijem pod tvojim trepavicama,pa opet poletim dole,neplanirano se spotaknem o tvoj pogled i kotrljam se zajedno sa suzama niz zidove svoje duse.I ja placem.Stalni osmjeh na licu nema veze sa osjecanjima.Nisi znao?Pa ne smiju se samo sretni ljudi,smiju se i oni koji imaju malo manje srece ili je nemaju uopcte.Salila sam se kad sam rekla da hocu 1000 poljubaca,a ti odmah ode,pobeze i nema te.Vrtim se u krug i trazim te,nedostajes mi bas.Vrijeme ide brzo i ne misli na mene,niti me pogleda kad kraj mene proleti,vec sam mislila da mi je i masta istrosena,kad ono,u dzepu je...

Patīk